Manifestacija "Zlatna bućka Đerdapa" - Tekija
U Tekiji ribarskom naselju podignu tom u vreme gradnje džinovske brane na Đerdapu, osim prelepe prirode u srcu Nacionalnog parka “Đerdap“ i ribolovnih terena, Tekija je u Podunavlju i širom Srbije poznata po manifestaciji "Zlatna bućka Đerdapa", koja se održava u drugoj nedelji avgusta meseca.
Drevna naprava, popularna kao bućka, čiji zvuk na prostranom jezeru, od Hajdučke vodenice do nekadašnjeg ostrva Ada Kale, već pune dve decenije mami somove iz različitih dubina, postala je pravi simbol Tekije u kojoj osim alasa stigne i veliki broj radoznalih gostiju i putnika – namernika.
U ovom specificnom načinu ribarenja na Đerdapskom delu Dunava koristi se bućka, drvena ili metalna sa zaobljenim krajem. Alasi ravnomernim udaranjem po površini vode izazivaju neobičan zvuk koji soma pokreće iz dubine ka površini vode. Tu ih čekaju specijalno pripremljeni mamci kao sto su rovci, gliste, pijavice, durdubaci i slično, da bi na kraju završili kao ulov u alaskim čamcima. Uz veštinu, znanje i malo sreće u ovom delu Dunava mogu se uloviti i kapitalni primerci soma teški i više od 60 kilograma.
Tokom tronednevne manifestacije, u Tekiji ce biti održana takičenja u: lovu somova na bućku, kuvanju riblje čorbe, dećijem karnevalu, odbojka na plaži, mali fudbal, zatim takmičenje ulova udicom na plovak i druga zanimljiva takmičenja.
Prelepa Đerdapska klisura sa svim svojim tajnama pruža velike mogućnosti i najprobirljivijim ljubiteljima kako privrednog tako i sportskog ribolova. Pastrmka, keciga, smuđ, som, šaran, štuka, deverika i dr. veliki su izazov za sportske ribolovce da u vrtlozima Đerdapske klisure iskažu svoje umeće. Uz odgovarajuće dnevne, nedeljne ili sezonske ribolovne dozvole, ribu je moguće loviti sa obale ili sa čamca uz nesebičnu pomoc lokalnih alasa.
Hroničari ribarenja na Dunavu zabeležili su da je preteča bućke, drvene naprave veličine 50 centimetara, koja na kraju ima pećurku u obliku petodinarca, manjerka iz koje su vojnici ručavali. Prilikom pranja ove posuđe na reci, stvarao se zvuk koji je iritirao soma. Bućke mogu biti drvene, ali i metalne, najcešće aluminijumske. Ova vrsta ribolova se odomaćila na Đerdapskom području, pa su se Tekijanci 1984. godine dosetili da od prastarog načina ribarenja naprave jedinstvenu ribolovno-sportsku i privredno-turističku manifestaciju.
RAJ ZA PECAROŠE
Dunav i tereni za pecanje na potezu od Hajdučke vodenice prema hidroelektrani "Đerdap I" uvek su prepuni pecaroša. U Tekiji ima mnogo istinskih zaljubljenika u reku i pecanje na njoj. Skoro svako od tih mesta za njih nosi neki naziv koji potiće još iz stare potopljene Tekije.